Abdulvehab Ilhamija Žepčak

Rođen je 1773. godine u Žepču, živio je život pravednika, a umro smrću mučenika 1821. u vezirskom gradu Travniku.
Bio je vrstan teolog i hrabar pjesnik. Pisao je na turskom, arapskom i  svom maternjem jeziku – bosanskom. Osim zapaženih teoloških spisa,  ostavio je i velik broj kasida, po čemu se ubraja u najplodnije pjesnike  alhamijado književnosti.
Živio je u Žepču, u vrijeme bremenito nasiljem, nepravdama i porocima,  pod kojim se Bosna grčila i krvarila. Potresen sudbinom zemlje i ljudi,  taj produhovljeni asketa i pravednik nije mogao, a da ne jaukne i ne  digne svoj glas protiv svih onih koje je smatrao krivcima za zlu sudbinu  rodne grude. Njegova protestna pjesma „Čudan zeman nastade“ zapečatila  je zlehudu Ilhamijinu sudbinu. Tadašnji bosanski vezir Dželaluddin Ali –  paša pozvao ga je u Travnik i dao pogubiti.
Ilhamijina mučenička smrt bolno je potresla sve pravdoljubive ljude, o  čemu svjedoče u kamen uklesani stihovi s njegova nadgrobnog spomenika u  travničkim mezarlucima, u Potur-mahali.

"S DUHOM SAM SE STOPIO
S NUROM POMIJEŠAO
DO BIĆA STIGAO
U UŽITKU LJUBAVI''